Manje je poznato da su hrvatski književnici i umjetnici bili udivljeni ljepotom gore ivanečke – Ivančice. Na prvom mjestu je Antun Gustav Matoš, koji početkom ožujka 1907. u putopisu Oko Lobora piše: Oblaci, teški, crni, zabrinuti oblaci. Oblaci kao misli. A pod oblacima i u oblacima gluhonijema, mrtva Ivančica.