Priroda  Ivančice

  Zanimanje za prirodu - životinje, biljke i drveće prati me od ranog djetinjstva i stalno se proširuje. Na fotografiji mog tetka Ivana Zanetovića, snimljenoj pred starom hižom u Kraševcu u rano proljeće 1945. godine, kamera me ovjekovječila sa stručkom luščenki - zvončića. Vjerojatno smo ih nabrali na Sinovčici, kraj potoka Ivanuševca, gdje i danas rastu u izobilju, lokaciji koja idealno stanište ranog proljetnog cvijeća.

   Ivančica sa svojim livadama, proplancima, brojnim izvorima,  potocima i rijekom Bednjom još uvijek je bogatstvo biljaka, gljiva i životinja, prelijepih predjela. Gotovo trideset godina obilazim, vrh planine, izvor Šumi, Korenje, Risje, Legisičine, Ivanečku Željeznicu, Belu, Pokojec, Belige, Oštrc, Belec, ponovno upoznajem prirodu od proljeća do kasne jeseni uvijek obnovljenu, drukčiju, bogatiju.

  Ipak sam zabrinut zbog umanjivanja tog prirodnog bogatstva:  ivanečke šume sa sjeverne i istočne strane Ivančice izložene su neprestanoj sječi iza koje ostaju tek poneka stabalca. Odbacivanje plastike i drugog otpada uz ceste i šumske putove pokazuje nebrigu za neprocjenjivo nasljeđe prirode koje bi trebalo neokrnjeno predati novim naraštajima.

  Želio sam na ovim stranicama zabilježiti raznoliko bogatstvo prirode Ivančice na kraju 20. i početku 21. stoljeća. Imao sam sreću vidjeti ovaj božje lijepi kraj gotovo pedeset godina ranije, kada je skromnost i nada bila nužda. Tako se odnosilo i prema okolini, svijet i priroda su bili beskrajni. Vjerujem da će nove generacije znati očuvati svijet koji će preuzeti u nasljeđe.